Kontakt: +381/11-2287-050
Rehabilitacija pokreta nakon moždanog udara

Rehabilitacija pokreta nakon moždanog udara

Nakon moždanog udara razvija se različit stepen hemipareze ili hemiplegiju, poremećaj ravnoteže te ovakvi pacijenti moraju započeti što ranije sa kinezioterapijom.

Fizioterapeut mora biti obucen za rad s navedenim bolesnicima. Rehabilitacija se nastavlja dok god ima napretka u funkciji bez obzira na to kreće li se bolesnik samostalno ili mu je potrebna pomoć pri kretanju druge osobe ili pomagala.

Vrlo je važno pravilno nameštanje bolesnika,kao i održavanje funkcijskog opsega pokreta zglobova nameštanjem i fiksiranjem. U ranoj fazi lečenja i rehabilitacije bolesnici s moždanim udarom često imaju hemiplegiju i mišići su mlitavi, a navedeno stanje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana i ekstremiteti i zglobovi su tada skloni razvoju kontraktura, posebno u slučaju lošeg nameštanja bolesnika u krevetu ili invalidskim kolicima. Zbog lošeg nameštanja i nedostatka percepcije kod tih bolesnika može doći do oštećenja perifernih živaca. Ako bolesnici u toj fazi sede bez optimalnog oslonca za ruke ili ako stoje s mlitavom rukom, težina ruke može istegnuti zglobnu čauru ramena, što dovodi do subluksacije i bolova u ramenu. U toj fazi rehabilitacije potrebno je pravilno nameštanje u krevetu, pravilno nameštanje i potpora ruke u sedećem položaju. Korišćenje ruke bi trebalo izbegavati prilikom izvođenja transfera krevet-kolica i obrnuto

Koristi se veliki broj rehabilitacijskih protokola i postupaka:

Vežbe obima pokreta. Svi zglobovi na plegičnim ekstremitetima trebaju biti pasivno razgibavani ako nema strukturnih promena u punom rasponu obima pokreta bar jednom dnevno s ciljem prevencije kontraktura

Vežbe snage Povećati ponavljanje opterećenjem telesne težine (gravitacijske vežbe, antigravitaciske vežbe, sedni-ustani vežbe), progresivni trening s otporom, vežbe izdržljivosti (sobni bicikl)

Vežbe po Bobath konceptu, proprioceptivna neuromišićna facilitacija (PNF) Već nakon nekoliko sati ili dana nakon moždanog udara tonus mišića počinje da raste progresivno i u toj se fazi oporavka primenjuju različiti kineziterapijski postupci. Jedan od najproširenijih je Bobath koncept. Navedeni koncept se intenzivnije počeo širiti 80-ih godina prošlog veka, a naglašava vežbe koje teže normalizovanju tonusa mišića i prevenciji jačeg spazma.

PNF koncept

Aerobni (fitness) trening Podsticati bolesnike da nastave s fizičkom aktivnošu nakon moždanog udara (kardiorespiratorni trening, vežbe s otporom)

 Multisenzorna stimulacija  Često se naglašava senzorni feedback u olakšavanju mišićne aktivnosti, kao npr. intenzivniji dodir (pritisak) i pokreti po koži, iznenadno istezanje (specifična mobilizacija) mišića, vibromasaža mišića i tetiva. Navedeno se kao pojedinačne ili kombinovane tehnike koristi u terapiji.

Neurorazvojne tehnike imaju za cilj da inhibiraju spazam i sinergije, koristeći se inhibitornim držanjima (posturama) i pokretima i olakšavajući normalne automatske pokrete koji se uključuju u voljni pokret. Do sada nije sprovedeno kliničko istraživanje kojim bi se dokazalo da primena bilo koje navedene metode daje bolje rezultate i konačni ishod od konvencionalne kineziterapije

Ogledalo terapija, za ruku i/ili nogu (mirror therapy)  To je vrsta dinamičkog vizuelnog bio-feedback treninga, kojim se stvara vidna iluzija normalne funkcije u stvarnosti paretičnog ekstremiteta. Ogledalo terapijom stimulišemo vidne puteve koji su u prezentaciji delova tela u korteksu dominantniji od proprioceptivnih i taktilnih puteva.

Pokret ruke (ili noge) koji bolesnik vidi u ogledalu uzrokuje dodatnu aktivnost neurona u motornom korteksu oštećenog dela mozga, što može rezultovati kortikalnom reorganizacijom i poboljšanjem funkcije. Danas još nije standardizovano koliko dugo bi se ogledalo terapija trebala izvoditi. Najčešće se izvodi po završetku akutnog bolničkog lečenja (1-4 meseca nakon moždanog udara), u trajanju od 4-8 nedelja, 5 dana u nedelji, a dnevno trajanje ogledalo terapije je 30 minuta.

Intenzitet rehabilitacije modifikuje se prema mogućnosti bolesnika da participira i gde se pretpostavlja da će se postići napredak:

– najmanje 45 minuta i više dnevno / 5 radnih dana u nedelji

– ako bolesnik ne može da participira 45 minuta dnevno, takođe se sprovodi rehabilitacija sa aktivnom participacijom koliko bolesnik može i ako je vidljiv stalni napredak funkcijskog statusa.

Lekar fizijatar vodi rehabilitacijski tim, pomaže u razvoju i istraživanju rehabilitacijskih protokola i postupaka, kao i u proceni očekivanog ishoda rehabilitacijskih postupaka uz redovnu proveru rezultata.

Takođe, treba informisati bolesnika, porodicu o planu rehabilitacije, te ih aktivno uključiti u sam proces.

 

Povezane objave