Sindromi prenaprezanja sistema  za kretanje na donjim ekstremitetima,a naročito  na stopalu su česta pojava kod sportista  i predstavljaju dijagnostički i terapijski problem. Među spoljnim uzročnicima  nastanka sindroma prenaprezanja svakako su najznačajniji poremećaji biomehanike donjeg ekstremiteta i to opet prvenstveno poremećaj biomehanike samog stopala i njegove statičke i dinamičke funkcije.

U korekciji poremećene biomehanike stopala najznačajnija je primena odgovarajućih ortopedskih uložaka. Posle urađene  pedobarografske analize na elektronskoj platformi i to u stojećem položaju  i u hodu pristupa se kompjuterskom dizajniranju individualnog ortopedskog uloška koji se potom izrađuje robotskom tehnikom od materijala različite tvrdoće. Ortopedskim uloškom koriguju se sve registrovane  deformacije u zadnem,srednjem i/ili prednjem delu stopala, a zavisno od  sindroma prenaprezanja dodaju se i određene  povišice, udubljenja odnosno rasterećenja stopala. Opisana je primena ortopedskih uložaka u prevenciji i lečenju sindroma prenaprezanja na stopalu, i to: plantarni fascitis, tendinitis dugog fleksora palca, tendinitis i entezitis prednjeg tibijalnog mišića, entezitis tetive kratkog peronealnog mišića, metatarzalgija, prednji sindrom sraza gornjeg nožnog zgloba,sindrom prenaprezanja Ahilove tetive, prelom zamora metatarzalnih kostiju, prelom zamora kosti tarzusa i sesamoiditis.

Posebno se ukazuje na značaj primene ortopedskih uložaka i u lečenju ostalih sindroma prenaprezanja na donjem ekstremitetu kao što je patelarni tendinitis/tendinosis, sindrom trenja ili tibijalnog  traktusa, itd. Zahvaljujući novoj tehnologiji u dijagnostikovanju  statičkih i dinamičkih poremećaja stopala i novoj tehnologiji u izradi ortopedskih uložaka od različitih materijala moguće je danas prevenirati i lečiti mnogobrojne sindrome prenaprezanja u području stopala i celog donjeg ekstremiteta.

Za normalnu funkciju stopala, koja je vrlo složena u pojedinim fazama hoda, mora biti usklađen rad pojedinih grupa  mišića uz slobodan obim pokreta zglobova. Smanjenje funkcije, odnosno snage bilo koje grupe mišica dovodi do deformacije fizioloških svodova stopala, tj. spuštanja svodova stopala, jer dolazi do nesrazmere  između snage mišića i težine tela.

Stopala kod većine sportista  izložena su daleko većim statičkim i dinamičkim opterećenjima nego što je to slučaj u svakodnevnom životu i naravno da veća opterećenja, dovode do bržeg zamaranja mišica, a što u dužem vremenskom periodu  dovodi i do promena na strukturi kosti, samim mišićima i njihovim tetivama. Promene na kostima, mišićima i tetivama izazvane  spuštenim svodovima stopala se uglavnom manifestuju kao klinički simptomi ili sindromi koji će se ranije pojaviti kod sportista koji već imaju spuštene svodove stopala u vreme početka aktivnog bavljenja sportom.

Najčešći simptomi su brže zamaranje mišića uz pojavu bola i grčeva što spada u tzv. akutne tegobe. Kod dugotrajnijeg preopterećenja stopala javljaju se tegobe druge vrste, tj. hronični sindromi ili sindromi prenaprezanja. Mogućnost povređivanja u području stopala i potkolenice kod tih sportista  je daleko veća.

Prevencija bolova u predelu stopala može biti aktivna i pasivna. Aktivna prevencija se sastoji u jačanju pojedinih grupa  mišića, a pasivna prevencija u korekciji statike, odnosno propisivanjem adekvatnih ortopedskih uložaka.

Ortopedski ulošci imaju značajnu funkciju u prevenciji i lečenju bolova  nastalih statičkim preopterećenjem stopala, a naročito  su značajni u prevenciji i lečenju eventualno nastalih statičkih deformacija stopala.